Ključne riječi: Workflow, integracija, automatizacija JDF, MIS, CIM
Specifikacija radnih tijekova i njeno modeliranje razvija se u okruženju JDF (Job Definition Format) zapisa kao mlađe grane digitalne grafičke komunikacije koja opisuje radne elemente za prijenos informacija. JDF opisuje i prikuplja sve relevantne informacije u stupnjevitom izvedbenom procesu neophodnim za realizaciju proizvoda. Strukturalna moduliranost komunikacije ogleda se u mrežnoj integraciji svih proizvodnih odjela. Izvedbeni proces ima svoju definiranost kroz integraciju proizvodnih resursa s resursima logistike i distribucijom (ili personalizacijom). Tradicionalnu komunikaciju unutar prepress-press-postpress odjela zamjenjuju programski alati čime se stvaraju predispozicije za optimizirani radni tijek proizvodnje (workflow). Upravo pod okriljem CIP4 konzorcija, JDF je predložen kao nadolazeći standard grafičke komunikacije odnosno popratni digitalni zapis koji specificira sve elemente neophodne za optimalnu realizaciju izvedbenog procesa.
Cilj svakog uspješnog poslovanja je prepoznavanje i implementiranje svih pretpostavki koje će energično odgovoriti na zahtjeve koje se postavljaju pred grafičku industriju u cijelosti.
Digitalna integracija radnih tijekova grafičke proizvodnje u mrežnom povezivanju u velikoj je zavisnosti od razvoja i implementacije informatičke tehnologije. Osnovni pristup u programiranju načina komunikacije može se iskazati i kroz proceduralnu paradigmu. Tim načinom pristupa se programiranju kao logičnom slijedu instrukcija koje na predloženi način upravljaju informacijama koje teže rješenju postavljenog zadatka. Stvaraju se imenovane varijable za lokacijsku poziciju u računalu, gdje program lakše prepoznaje i koristi pisani kod. Naredbodavnim instrukcijama koristimo varijabla kao male baze podataka za pohranu informacija kao i njihovo korištenje.
Razvojem novog programa za integraciju potrebno je pristupiti prema slijedu događanja u proizvodnim procesima:
Integracijom informatike u stanovitom smislu otvaraju se mogućnosti za daljinsko upravljanje kontrolnim procesima kao i za stvaranje baze informacija s ulaznim parametrima. Razvoj modularnih jedinica koje prenose informacije prema izvršnim radnim funkcijama, u konstantnom su razvoju i teže prema jedinstvenim proizvodnom procesu s mogućnošću permanentne nadogradnje.
XML (Extensible Markup Language) kao kodni sustav komunikacije na kojem je bazirana cijela JDF komunikacija integrira aplikacijske sustave i standardizira tiskarske varijable. Kao imperativ razvoja predlaže se potreba za sveobuhvatnom Internet komunikacijom unutar proizvodnih cjelina sa potpunom XML-izacijom. Potrebno je ustrojiti proizvodne standarde i formirati vlastiti tiskarski rječnik kao osnova za komunikaciju.
Novi format grafičke komunikacije JDF, osigurava mrežno povezivanje sa svrhom proceduralnog i digitalno automatiziranog postupka u izmjeni informacija između programa i tiskarskog stroja. Upravljanje samom procedurom u stvaranju nove radne logike ubrzavaju se radni procesi a pojedinačne faze dobivaju drugu dimenziju u zaokruživanju cjelokupnog proizvodnog procesa grafičke industrije. Komunikacijska tehnologija koja proizlazi iz upravljačkog modula implementira razvojne atribute u osmišljavanju novih i rentabilnijih proizvodnih tijekova čime se daje odgovor na zahtjeve upravnih odjela, omogućava se njihovo arhiviranje i naknadno analiziranje. U samom proizvodnom komuniciranju možemo razlikovati dvije osnovne smjernice toka informacija s obzirom na njihovu namjenu.
Upravljačke informacije povezuju proizvodne resurse u obliku vertikalne sistemske integracije dok horizontalna komunikacija povezuje radne operacije u izvedbenim fazama (slika 1).
Daljnjim razvojem JDF-a u standardizaciji grafičke industrijske proizvodnje osiguravaju se pretpostavke za moguću implementacije računala čime se napušta poluautomatski način upravljanja i CIM (Computer Integrated Management) u punom smislu preuzima svoju funkciju. Informacijski sustav u cijelosti objedinjuje sve proizvodne pogone i u interaktivnoj je vezi s managementom firme. Arhitektura upravljanja dizajnirana je na način koji osigurava pravodobnu izmjenu informacija u svakom trenutku. Tako integrirana proizvodnja u svojoj izvršnoj funkciji objedinjuje dva nivoa upravljanja i to tehničko i organizacijsko-upravljačke sposobnosti koje se opet dijele na planiranje proizvodnje i njeno izvršenje.
Svakom postavljenom zadatku potrebno je pridodati atribute koji identificiranju njegov status u proizvodnom ciklusu i na taj način odrediti smjernice u daljnjoj izmjeni informacija. Procesna automatizacija i standardizacija grafičkih izvršnih tijekova što uključuje i protok digitalnih zapisa, iskazani su prema fazama:
Proizvodno planiranje i njegova realizacija s njegovom kontrolom u izvedbenim odjelima tiskare integrirano je u cijelosti u MIS (Management Information System), kao nova vertikalna upravljačka informacija. Osnovni ciljevi upravljanja mogu se prikazati kao:
Za učinkovitu realizaciju proizvodnje zadužen je MIS koji integrira sve proizvodne mogućnosti pojedinih strojeva koji su instalirani u odjelima tiskare. Takvom integracijom osigurava se dotok svih informacija iz radnih tijekova koji se nadopunjuju u bazi podataka a ujedno je moguće izvršavati i usporednu kontrolu postojećih informacija za isti proizvod. Zapis MIS-a koji se oslanja na otvorenu i nadogradivu arhitekturu radne zadatke transformira u kodna vremenska događanja (zapise). Arhitektura poslovanja koncipira se kroz radne čvorove (zglobove) kojima je pridružena svaka radna faza a sami su složeni u strukturalnu piramidu. Protok informacija odvija se vertikalno i horizontalno i jedino tako složenim rasterom kodnih zapisa osigurava se pravodobno informiranje svih sudionika u radnom procesu na istom proizvodu.
Zadatci koje MIS objedinjuje a neophodni su za kontinuiranu proizvodnju jesu:
Današnja grafička industrija u cijelosti se prilagođava zahtjevima digitalne integracije tako da upravljačke jedinice modernih tiskarskih strojeva su direktno povezane s MIS sistemima preko JDF-a uvozeći radne dokumente (job files) i pretvarajući ih u upotrebljive informacije za radne konzole istih strojeva. Svaki zapis prilagođen je individualnoj upravljačkoj konzoli prema različitim platformama upravljanja. Informacija za radni zadatak raspoloživa je na konzoli u onom trenutku kada tehnološki odjel izvrši pripremu s opisom te mrežnom integracijom isto proslijedi u odjel za prepress. Daljnji slijed informacija prema press odjelu izvršava se bez dodatnog upisivanja podataka čime je izbjegnuta svaka mogućnost krivog interpretiranja radnog zadatka. Na radnoj konzoli dostupna je zadnja izvršna informacija koja se arhivira i obostrano potvrđuje. Osim informacije o proizvodu radni zadatak može sadržavati i CIP3 informaciju o predpodesivosti zona obojenja. Za takav vid komunikacije potrebni su preduvjeti u vidu poslovnog sustava koji osigurava takvu informiranost. Važno je napomenuti da svaki protok informacije u smjeru tiska od pripremnih odjela iziskuje i reverzibilni postupak odnosno povratne informacije su od istog značenja za daljnju komunikaciju prema naručitelju. U većini slučaja takva informacije nije uvijek pravovremeno dostupna a katkad i zakašnjela kada je njena smisao upitna u cjelokupnom proizvodnom procesu.
Proces integracije prema proizvodnim odjelima istupa kao važne karika u osiguranju procesa proizvodnje. Implementacija zamisli u organizaciji rukovođenja i prijenosu informacije u mnogo čemu zavisi o svijesti potrebitoj za njezin razvoj. Preduvjet za uspješni mrežni projekt komunikacije je razvoj u step-by-step modulima kao polazištima za pripremu organizacione strukture i paralelno upravljanje u prelaznom razdoblju. Samo tvrtka koja ima tehničke i organizacione preduvjete za ostvarenje mrežne integracije može krenuti u daljnji razvoj i implementaciju. Mrežni potencijal u mnogome se razlikuje stoga ne postoji univerzalno rješenje. Interfaces na instaliranim resursima ne egzistiraju u svim slučajevima stoga se nameće i pitanje njihove isplativosti u naknadnom investiranju. Ne postoje gotova rješenja u obliku „plug and play“ sistema koja bi bila primjenjiva za većinu tiskara čime bi se optimizirala predložena rješenja a integraciju zaokružili na diferentnim upravljačkim platformama. U takvim kompleksnim situacijama ne pribjegava se općim algoritmima za optimizaciju proizvodnje, već se svakoj proizvodnoj skupini (prepress-press-postpress ili čak još i u podgrupama) pristupa na individualno specifične način pridružujući specijalizirane algoritme. Osobitu pažnju potrebno je posvetiti prepress odjelu jer je on često ključni čimbenik uspjeha u cjelokupnoj JDF arhitekturi.
Današnja težnja za cjelokupnom automatizacijom proizvodnih procesa očituje se u razvoju inteligentnih algoritama koji objedinjuj sve radne faze, ali za sada nema još gotovih rješenja osim individualnih pokušaja.