Znanstveno stručni skup

Ljudski resursi u suzbijanju terorizma

prof. dr. sc. Vilko Žiljak ¹

¹ Grafički fakultet , Getaldićeva 2, Zagreb, Hrvatska,

Nevidljivi elementi u zaštiti dokmenata

Sažetak: Istražuju se optički sustavi koji omogućuju doživljaj različitih slika sa istog materijala. Nanošenje mikroleća na otisak omogućuje kreiranje višestrukih informacija koje e odazivaju u različitim situacijama. Realizirani su sustavi sa lećama veličine manjim od 0,3 milimetara. Svaki pojedinačni tekst, svaka pojedinačna slika može se izlučiti, provjeriti njena autentičnost ako se posjeduje identičan sustav leća kojim zamršen sustav slika postaje vidljiv s našim očima. Provedeni su eksperimenti u tehnici flip-flop te u prostornom, 3D prikazu slike. Primjena mikroleća je idealna za dokumente i vrijednosnice kada se na jednom mjestu nalazi desetak različitih informacija.

Ključne riječi: mikroleće, zaštitni tisak, zaštitne boje

Uvod

Nazivamo sustavno miješanje slika „nevidljivim slikama“. Naše oči ne razlučuju pojedinu sliku kada su preko nje otisnute druge slike. Površina od nekoliko kvadratnih decimetara mikroleća leća postaje medij za spremanje slike koja je u piksel strukturi razlučena na dersetake dijelova za svaku pojedinu leću. Kako naše oko vidi veličine do 0.3 mm, mogu se u prostor pod jenu leču „sakriti“ desetak slika, desetak tekstova na jedno mjesto. Provedba zaštitnog tiska uključuje primjenu spot boja, višestruko otiskivanje na istom mjestu a u različitim tehnikama. Novije tehnike uključuju hibridnost sa digitalnim tiskom.

Zašto nam se dešavaju napadi krivotvoritelja na vrednosnice izvedene grafičkim tehnikama? Nove tehnike tiska dostupne su šiprokom krugu koisnika. Zanemaruje se njihovo svojstvo izvrsnosti u imitiraju starije uhodane tehnike izrade vrednosnica.

Mikroleće u zaštitnoj grafici

Presporo povlačenje starijih rješenja i nadomještavanje s novijim patentima je nužnost o ćemu se ne želi mnogo govoriti, djelovati ili priznati da je to nužnost u suzbijanju inflacije korivotvorenja. Na odjelu za računala i tisatski slog razvili smo desetak postupaka te primjenili na proizvodima koji trebaju biti zaštićeni ili su nosici zaštitnoga tiska. Ovdje se prezentiraju tehnike koje transformiraju vidljivi u nevidljivo sa svojstvima vizualnog dinamičkog ponašanja grafičkog uradka. Grafika se mijenja, vidi ili upće ne vidi, omogućuje doživljaj prostornosti ili „plivanja“. To se dešava ako se grafika miće u odnosu na naše oči, ako se mijenja kut gledanja, ako ju obasjamo svjetlošću projektirane valne dužine. Takova nestatička grafika izvedena je s materijalima ili na materijalima na način koji zahtjeva vrhunska znanja o optici, svjetlosti, mikrotonerskoj strukturi te znanjao bojama. Unikatna rješenja su pokušaj ostvarivanja garncije sigurnog proizvoda. Ne nabrajaju se ovdje područja primjene, velik broj rješenja. Naglašava se individualno rješenje za svaki slučaj posebno. To je odmak od bilo kakovog standarda. Jedinstvenost svakog rješenja u primjeni daje više sigurnosti nego što je za taj isti princip istaknuto negativno svojsvo: Korisnik nezna „po ćemu razlikovati orginal od krivotvorine“. Ipak, korisnik će prepoznati novu vrhunsku primjenu holografije, mikroleća i prelijevajuće boje što je preskupo a da bi se u avanturu imitiranja takovih tehnika upusti krivotvoritelj.

Slika 1. podložna slika avionskog krila

Slika 2. tekstualna informacija 1.

Slika 3. tekstualna informacija 2.

Prema naslovu ovog izvještaja, diskutira se slika koju ne vidimo ako nemamo sve dijelove zamišljenog projekta: Program stohastičkog slaganja rasporeda slikovnih elemenata, materijal sa mikrolećama, parametre integriranja pri kreiranju prostorne slike. Program slaže slikovne elmente po algoritmu koji koristi generator slučajnih brojeva. Inicijator rasporeda slučajnog niza može biti neka veličina koja idividualizira grafčki uradak ovisno o nekoj značajki krajnjeg korisnika. Već to daje unikatnost svakoga rješenja. Rad s mikroećama nije jednostavan a svako rješenje iziskuje solidan angažman specijalista. Mikroleće bi se mogle dati unikatno napraviti za veći i osjetljiviji zadatak. Komercijalno su to materijali sa 100, 75, 50 mikroleća po inču, naprimjer. U praksi su tu uvijek odstpanja pri spajanju dva materijala a paraetri su: temperatura, vlaga, tehnika nanošenja boja. Kreiranje prostorne slike, kao naprimjer stvaranje doživljaja da je slika ispred materijala na kojem je realno napravljena, svojstveno je samo osobi sa velikim iskustvom. Ukjučeni su mnogi parametri: željena udaljenost gledanja plvajuće slike, parametri prostrnosti u flip-flop doživljaju ili u sfernom prostornom prikazu.

Slika 4. integrirana slika za reprodukciju sa mikrolećama

Izvedeni primjer je integracija četiri nezavisne slike. Dvije su sa tekstom koji se izmjenjuje ovisno o kutu gledanja, treča je neka uobičajena slika (pogled kroz prozor aviona u letu iznad alpi) koja je podloga ali sa poznatim sadržajem. Zadnji element je dodatak incijala koji se pojavljuje u prostoru ispred otska. Primjer kao ilustracija istraživanja optčkih mogućnosti primjenom mikroleća je potvrda da se integrirana slika (slika 5.) ne može detektirati, razlučiti ako nam nisu poznati svi parametri stvaranja slike. Konači proizvod je spoj slike 5 sa mikrolećama a vidljiva je svaka slika posebno. Namjerno je ovdje upotrebljena veoma gruba rezolucija mikroleća kako bi se ipak „nešto vidjelo“ unuta integrirane slike ako se slika5. gleda pod povećalom. Preporučljiva zaštita s ovakovom tehnikom koristi nekoliko puta veće rezolucije. Tada je odsutna taktilnost konačnog proizvda. Interna rezolucija slika se penje i na brojeve od tisuću piksla po inču. Skaniranje slike neće dati nikakove upotrebljive predloške čak kada bi na raspolaganju bili mateijali sa istim mikrolečama. Interna rezolucija integrirane slike uvjek će dati sliku sa jakim moireom a tada je sav postupak krivotvorenja bezvrijedan.

Posebne boje i nove zaštitne tehnike tiska

U nastaku je dodatak sa diskusijom o eksperimentma korištenja promjenljivih boja s kojima se izvedu pojedini slojevi slike. Pretpostavimo li da je slika „pogleda na krilo aviona“ realizirana sa bojama koje su nevidljive u dnevnoj svjetlosti a vidljive samo u prostoru ultravioletnom ili infracrvenom, tada se pojavljivanje te slke ispod mikroleće može realčizirati samo ako imamo uređaj sa takovim valnim dužinama. Kompleksnost nastaje kada se realizira slika sa vidljivim bojama koje u UV ili IR svjetlu mijenjaju boj. Integrirana slika s takovim bojama nikako se ne može skairati na razini točnosti veličine piksla pa i kada bismo imali na rasplaganju specijalizirane skanere samo za takove svjetlosti. Naglašavanje „točnosti veličine piksla“ je povezana sa zahtjevima mikroleća za koje se mora poštivati periodićnost izmjena pojedinih sastavnih slikovnih elemenata.

Ove tehnike su u primjeni nove. Na novčanicama se primjenjuju (eksperimentalno od 2005.) jajolike mikroleće pa se interne slike mogu gledati, a time i razlučiti, sa nekoliko nagibnih kutova gledanja.

U stravranju orginalnih grafike koriste se spot boje. Novost je da takove boje mogu biti napravljene i za digitalni tisak. Za sada se to kod nas jedino izvađa u FS-u na digitalnim deseterbojnim strojevima Xeikon. Namjera nam je proširiti diskusiju na cjelokupnst tiskarske industrije, grafičke tehnlogije i grafičkog dizajna. FS grupacija, zamišljena početkom 90-tih, imala je namjeru potpomognuti razvoj, osnažiti informiranost, ponuditi gledanje unaprijed - u 21. stoljeće te ponuditi ekspertna rješenja unutar tiskarstva. Predvidjeti i pogledati u budućnost moguće je jer se događaji koreliraju sa promjenama u računarstvu a to znači da je informatika i računala baza svih razvojnih ulica i raskršča u tiskarstvu. Istraživanja i njeni rezultati su primjenjeni na mnoge vitalne dokumente pa i na naš novac Kunu. Svaki današnji dokument ili vrednosnica prolazi kroz nekoliko tiskarskih tehnika. Najstarija i još uvijek respektabilna je intaglio tehnika a koju, nažalost, nemamo u pogonima grafičke idustrije hrvatske. Ostale značajne zaštitne tehnike se imitiraju tako da je većina naših vrednosnica plod izvedbe pojedinih faza u nekoliko zemalja.

Digitalni tisak je morao zauzeti svoje mjesto u grafici pa se je dosadašnji razvoj usmjerio na procesne CMYK boje s kojima se postiže reprodukcija za gotovo sve slučajeve doživljaja obojenja. Sadašnje stabiliziranje najrazličitijih tehnika u digitalnom tisku otvara novo područje primjene a to se, u smislu ovoga izlaganja, u prvom reduodnosi na primjenu spot boja. Primjena je i izvedi logotila velikih naklada gdje se traži stabilnost nijanse ojedinih boja. Paralelno su razvijene i boje koje se odazivaju pod djelovanjem UV svetla. Pokazalo se je da gotovo sve boje u digitalnom tisku imaju izvjesnu komponentu UV ponašanja kakvo je interesantno u području zaštitnoga tiska. Naglašavanje potrebitosti uvođenja digitalnog tiska u prostor zaštite je zasnovana na neospornoj prednosti tog tiska koje je riješilo izradu individualiziranog otiska. Svaki ponovljeni otisak može imati vlastiti dodatak kao naprimjer: portret, broj, barkod, linijsku ili piksel grafiku, promjenu u tekstu. To svojstvo digitalnog otiskivanja se može iskoristiti tako da se podaci vuku paralelo iz baze podataka sa podacima generiranim neposredno prije otiskivanja nekim algoritmom koji je sastavni dio programa za realizaciju zaštitne grafike. Nadalje, u sve te indivudualizacije se mogu ukomponirati algoritmi stohastičke i fraktalne grafike što u znatnoj mjeri osigurava individualnost pokrenutu nekim podatkom iz sadrđaja grafičkog uradka.

Područje spot boja za digitalni tisak je posve neistraženo tako da se eksperimentalni rezultati i analize otisaka za Xeikon dostavljau u središnji pogon proizvodnje boja. Glad za novim patentima je povećana budući da se radi o metodama, i novim načinima nanošenja takove spot boje na različite materijale: drvo, tkanina, karton a što nije u do sada poznato u objavljenim standardima. Ne postoje baze podataka o ponašanju takovih obojenja, niti informacije o transformaci boja u prostore nevidljive za naše oči. Novija istraživanja su ponudila „HSB stup“ (*3) putovanja boje od ponašanja obojenja na dnevnoj svjetlosti do skaniranja u UV svjetlu. Takav zapis koji precizno objašnjava korake mješanja i zamjene osvjetljenja može poslužiti u apsolutnom dokazu autentičnosti nekog grafičkog uradka. Digitalne zaštitne boje nisu na slobodnom trištu osim transparentne boje koja bi se mogla imitirati sa nekim drugim tehnikama tiska. Međutim, i za tu boju je definran HSB stup kako bi se u sluačaju izvanredne provjere mogla utvrditi autentišnost otiska.

Zaključak

Rastvaranje slike preko postupka definiranim piksel grafikom, pokrenule su primjene integriranja slika u jedinstven sustav zaštite grafičkog proizvoda. Ovdje su dati primjeri samo vezani za tehnologiju sa mikrolećama. Pridružvanje takovog proizvoda osobama, robi ili događanjima je jedan od načina provjere njihove autentičnosti. Tehnika s mikrolećama se kombinira sa drugim današnjim rješenjima zaštite. Najčešći su RFID (radiofrekvencijski indentifkator) i holografija. Budući da svaka o tih tehnika ima svoje poručje efikasnosti a i svoje sabosti u postupcima reprogramiranja i imitiranja, prijedlog je objediniti nekoliko tih tehologija na istom prozvodu koji ima pretenziju da zaštiti ljude, materijale, proizvode i njihovo kretanje.